Definition
▶
tiha
Reč 'tiha' označava stanje ili osobinu koja je tiha, mirna i bez buke.
كلمة 'تيها' تشير إلى حالة أو صفة تكون هادئة وساكنة بدون ضوضاء.
▶
U biblioteci je uvek tiha atmosfera.
في المكتبة دائمًا تكون الأجواء هادئة.
▶
Noć je bila tiha, što je omogućilo dobar san.
كانت الليلة هادئة، مما أتاح نومًا جيدًا.
▶
Tiha muzika svira dok radim.
تُعزف موسيقى هادئة بينما أعمل.