Definition
▶
uho
Uho je organ sluha koji pomaže u percepciji zvukova i ravnoteži.
L'oreille est un organe de l'audition qui aide à percevoir les sons et à maintenir l'équilibre.
▶
Zavukao je uho u kapu da se zaštiti od hladnoće.
Il a mis son oreille sous le bonnet pour se protéger du froid.
▶
Moj pas ima jako osjetljivo uho.
Mon chien a une oreille très sensible.
▶
Na koncertu su svi uživali u zvucima koji su dolazili do njihovog uha.
Au concert, tout le monde a apprécié les sons qui parvenaient à leur oreille.