Definition
▶
tiha
Reč 'tiha' označava stanje kada nešto ili neko nije bučan, već je miran i ne proizvodi zvuke.
La parola 'tiha' indica uno stato in cui qualcosa o qualcuno non è rumoroso, ma è tranquillo e non produce suoni.
▶
U biblioteci je uvek tiha atmosfera.
Nella biblioteca c'è sempre un'atmosfera silenziosa.
▶
Ona govori tiho da ne probudi bebu.
Lei parla piano per non svegliare il bambino.
▶
Tiha muzika stvara opuštajući ambijent.
La musica silenziosa crea un ambiente rilassante.