Definition
▶
tiho
Tiho označava način na koji nešto ili netko djeluje bez buke ili glasnoće.
安静是指某物或某人以无声或低声的方式进行的状态。
▶
U knjižnici svi trebaju biti tiho kako bi se drugi mogli koncentrirati.
在图书馆里,每个人都需要保持安静,以便其他人可以集中注意力。
▶
Govori tiho, ne želiš probuditi bebu.
说话要小声,不想吵醒宝宝。
▶
Tiho smo se smijali da ne privučemo pažnju.
我们轻声笑,以免引起注意。