Definition
▶
மனது
manathai paduthuvathu allathu ennaṅkaḷ, uṇarvugaḷ maṟṟum niṉaivugaḷai paṟṟiya arivu.
மனதைப் படுத்துவது அல்லது எண்ணங்கள், உணர்வுகள் மற்றும் நினைவுகளைப் பற்றிய அறிவு.
La conoscenza dei pensieri, delle emozioni e dei ricordi.
▶
அவரின் மனதில் பல எண்ணங்கள் ஓடிக் கொண்டிருக்கின்றன.
Avarin manathil pala eṉṉaṅkaḷ ōṭi koṇḍirukkiṉṟaṉ.
Nella sua mente ci sono molti pensieri.
▶
மனது எப்போது அமைதியானது, அப்போது படிப்பது எளிதாகும்.
Manathu eppōthu amaidhiyaanadhu, appōdhu paṭippadhu eḷidhāgum.
Quando la mente è calma, è più facile studiare.
▶
அவள் மனதின் தனிமை உணர்வால் சிக்கிக்கொண்டாள்.
Avaḷ manathin taṉimai uṇarvāl cikkikkoṇḍāḷ.
Lei si sentiva intrappolata dalla solitudine della mente.